Drugi dan Dana hrvatskih svetaca i blaženika u Križevcima petak 30. siječnja 2009., bio je posvećen molitvenoj, književnoj, glazbenoj i euharistijskoj proslavi drugoga hrvatskog sveca Leopolda Bogdana Mandića te okruglom stolu na kojem su predstavnici svetaca i postulatori za proglašenje svetima aktualizirali poruke hrvatskih svetaca i blaženika današnjem čovjeku.
Polusatnu sv. Leopoldu posvećenu pripravu za euharistijsko slavlje u križevačkoj župnoj crkvi Majke Božje Koruške predvodili su franjevci kapucini u zajedništvu sa župnim zborom „Anzelmo Canjuga” župe sv. Leopolda Bogdana Mandića iz zagrebačke Dubrave. Uslijedila je euharistija koju je u koncelebraciji s desetak svećenika predvodio provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak. U propovijedi je fra Ivica vrlo slikovito opisivao život i poslanje sv. Leopolda. Govorio je o razlozima Leopoldove privlačnosti. Jedan je, istaknuo je fra Ivica, što je Leopold naš suvremenik pa se još uvijek pronađe pokoji svjedok koji ga se dobro sjeća. Drugi je razlog, prema fra Ivičinim riječima, u Leopoldovoj ljudskosti, u tome što je bio među ljudima a ipak nevidljiv. Leopold je bio nizak, imao je teškoće u govoru, bio je jednostavan i siromašan fratar koji nije mogao nikoga kupiti ni potkupiti, nije mogao nikome ništa narediti niti se svađati. Ljude je privlačilo baš to Leopoldovo ništa, istaknuo je provincijal podsjetivši da od svih hrvatskih svetaca sv. Leopold ima najveći broj njemu posvećenih crkava i kapela. U propovijedi se čulo i o Leopoldovoj širini u opraštanju grijeha, što su mu neki i zamjerali, o njegovih 50 ispovjedničkih godina. „On je jako dobro znao što grijeh znači za čovjeka i koje su posljedice grijeha za svijet, ali je želio da grešnik ne izgubi nadu u mogućnost novoga života naglašavajući da se ne može od svih tražiti jednaka savršenost”, zaključio je fra Ivica rekavši da ispovijed treba shvaćati kao terapiju i da treba koristiti sakramente kao sredstva spasenja kako bismo bili izmireni s Bogom i ljudima.
Program je nastavljen u podrumskoj dvorani Hrvatskoga doma okruglim stolom „Aktualizacija hrvatskih svetaca i blaženika”. Taj prvi susret predstavnika hrvatskih svetaca i postulatora za proglašenje svetima okupio je devet teologa koji su svaki u nekoliko minuta približili poslanje svojega duhovnog velikana, a nakon toga je uslijedila rasprava. Sv. Nikolu Tavelića predstavljao je o. Đuro Hontić, sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak, sv. Marka Križevčanina preč. Ivan Miklenić, bl. Augustina Kažotića o. Marijan Biškup, bl. Graciju iz Mula vlč. Anđelko Košćak, bl. Ozanu Kotorsku s. Slavka Sente, bl. Alojzija Stepinca preč. Juraj Batelja, bl. Mariju Propetog Isusa Petković s. Vianeja Kustura i bl. Ivana Merza o. Božidar Nagy. Moderator susreta Mario Raguž pitao je postoji li među hrvatskim svecima i blaženicima konkurencija na što je rečeno da nema potrebe za konkurencijom jer da si u većoj ponudi čovjek može naći onoga koji mu je po životnom poslanju bliži te da se možemo dičiti bogatstvom naših duhovnih velikana. Komentiralo se preslabo znanje o našim svecima, ali i premali broj proglašenih hrvatskih svetaca i blaženika u odnosu na višestoljetnu hrvatsku katoličku tradiciju. Govorilo se i o starim i gotovo zaboravljenim hrvatskim blaženicima i o sve većem broju kauza koje su u tijeku. U raspravi se moglo čuti i tome da su svi postupci za proglašenje blaženima ili svetima strogi i složeni procesi, da u Rimu ima na tisuće predmeta iz cijeloga svijeta koji čekaju svoje vrijeme, a da su prijevodi kauza skupi pa da se vjernici potiču da materijalno pomažu kauze. Zaključeno je da su za većinu hrvatskih svetaca kauze vodili drugi narodi i da se Hrvati katolici moraju više zauzimati za predstavljanje svojih svetih ljudi.
Prigodne tekstove o svetosti čitao je glumac Dubravko Sidor, a svako je izlaganje bilo popraćeno prigodnom prezentacijom koje je osmislila Valentina Palošika.
